Boka Kotorska se nalazi u jugoistocnom dijelu Jadranskog primorja. Kotor je sa jugoistocne strane opasan krecnjackim masivima planine Lovcen (1749 metara), sa sjeverozapadne ograncima planine Orjen (1895 metara), Radostakom (1446) i Dobrosticom (1570). U blizini Kotora su i dva poluostrva, na sjeverozapadnoj strani Vitaljinsko, a na jugoistocnoj Lusticko. Ta dva ostrva, rastavljena su moreuzom Ostro, tackom koja je i spoljasni prodor u Bokokotorski zaliv.
Blizu su i dva druga poluostrva Vrmacko, i Devesinjsko, koja razdvaja tjesnac Verige. Taj tjesnac Bokokotorski zaliv dalje dijeli na dva unutrasnja zaliva, Risanski i Kotorski, i na dva spoljasnja zaliva Tivatski i Topaljski.
Strucnjaci za zastitu covjekove okoline, i urbane sredine slazu se u ocjeni da je podrucje Boke Kotorske, posmatrano kao geo-morfoloska i biljno-geografska cjelina, veoma bogata prirodom. Kada je o takvim karakteristikama rijec valja pomenuti neobican kontrast reljefa, ostatke tektonskih poremecaja, krecnjackih povrsina, kao i listopadnu vegetaciju u samom priobalnom pojasu.
Kotor je smjesten na uskoj zaravni ispod Lovcena, sa istocne strane Kotorskog zaliva. Njegovo srediste cini Stari grad, okruzen 4,5 km dugackim zidinama koje od mora vode uz obronke brda Sv. Ivan do tvrdjave na vrhu. Zapadno, uz obalu u podnozju brda Vrmac, su naselja Muo, Prcanj i Stoliv, a istocno Dobrota, Orahovac, Perast i Risan. Kotorskoj opstini pripada i jedan dio Grbaljskog polja, jugoistocno od zaliva, zajedno sa Donjim Grbljem koji izlazi na otvoreno more. Kod uvale Jaz, Kotor se granici sa Budvom.
Ljeta su u Kotoru topla i suva, a zime blage i vlazne. Prosjecna godisnja temperatura ne prelazi 15,2 stepena Celzijusovih. 213 dana u godini je bez vjetra, a kupalisna sezona traje 144 dana u godini. Na razvoj vegetacije, u Kotoru snazno utice klima. S obzirom da se proteze izmedju Jadranskog mora i kraskog zaledja, podrucje Boke Kotorske se nalazi pod uticajima sredozemne i planinske klime. Kada se te dvije klime susretnu i pomijesaju stvara se posebna vrsta submediteranske klime. Ne samo klima vec i more u Bokokotorskom zalivu ima veoma veliki znacaj. More kod Kotora predstavlja akumulator toplote i izvor vodene pare, sto je jedan od najvaznijih faktora pri temperaturnim kretanjima i kolicini padavina na cijelom podrucju Boke Kotorske. Kotor se prostire na povrsini od 335 kvadratnih kilometara. Uz mediteransku klimu, prosjecna temperatura vazduha u januaru iznosi 7 stepeni, a u julu oko 23 stepena Celzijusovih.
U neponovljivu ljepotu pejzaza Kotorskog zaliva, koja se najvise ispoljava kroz kontrast mora i strmnih visokih planina, zauvijek su se utisnule kamene kuce i kapetanske palate, koje mozete vidjeti duz same Kotorske obale.
Bokokotorski zaliv je najjuzniji fjord na svijetu. Sacinjen je od 4 zaliva: kotorskog, risanskog, tivatskog i hercegnovskg. Njegova ukupna povrsina je 87,3 km kvadratnih, zapremima 2,4 x 106 km kubnih, maksimalne dubine 60 m i prosjecne 27,3 m. Duzina obale iznosi 105,7 km. Klima u Kotoru je suptropska. Ne samo zimi vec i u jesen i proljece, obilne su padavine. U zaledju Bokokotorskog zaliva, u mjestu zvanom Crkvice, godisnje padne 5317 mm kise po metru kvadratnom, sto predstavlja maksumum u Evropi.
Bilo da u Kotor stizete ljeti ili zimi, vasu paznju zaokupice neka od slika kotorskog pejzaza: ljetnja – dok se planine koje okruzuju kotorski zaliv ogledaju u bistrom plavom moru, precizno oivicene zracima sunca, ili zimska – kada obronke zelenih planina djelimicno ili u potpunosti prekrije snijeg, a uz kotorsku obalu se mijesaju mirisi agruma, pomorandzi, raznog cvijeca kao sto su mimoze, kamelije, ili drugo mediternsko bilje, cije je sjeme vjekovima putovalo jedrenjacima i brodovima sa najudaljenijih tacaka kugle zemaljske, do Kotora, Risna, Persta, Stoliva ili Dobrote.
Kao i u vecini primorskih gradova i u Kotoru najvise uspijevaju razlicite vrste palmi. Van kotorskih zidina putem ka Dobroti, sa obje strane ceste ugledacete palmina drveca.Obronci planina ozelenjeni su cempersima, borovima, hrastovom i bukovom sumom. Uspijevaju i divlji i pitomi nar, smokva, narandza, mandarina, vinova loza, maslina.Mnogi vrtovi ispered porodicnih kuca ili najcesce napustenih kotorskim palaca, odlikuju se raznim mediteranskim biljem. Osim palmi, tu su i razicite vrste kaktusa, oleandri, mimoze, magnolije, kamelije, i druge vrste mediteranskih zasada koje su uz osvojene trofeje u velikim pomorskim bitkama, kotorski trgovci i pomorci donosili kao simbole ljepote koji su i danas neki od sinonima drevnog Kotora.
Jedan dio stanovnika Kotora bavi se i ribolovom. Za lov na ribu, uglavnom se otisnu dalje iz kotorske luke, koja je prevashodno namijenjena uplovljavanju velikih svjetskih brodova. U kotorskom akvatoriju uglavnom zivi, a cesto se lovi bijela riba poput: barbuna ( Lat.mullus barbatus), brancina (Lat. Dicentrarchus labrax), bukve (Lat. Boop boops), a uporniji i vjestiji ribolovci cesto ulove i skupocjenu bijelu ribu San pjer (Lat.Zeus faber).
Takodje, Bokokotorski zaliv bogat je i plavom ribom. Najcesce su to: lica (Lat. Lichia amia), palamida (Lat. Sarda sarda), a nekada je u kotorskom akvatoriju bilo dosta i sardele (Lat. sardina pilchardus), koja je danas dosta istrijelbljena, pa se sve teze nalazi cak i na poznatom kotorskom pazaru (pijaci).
U Kotoru postoji nekoliko privatnih uzgajalista muslji ili skoljki. Ta se uzgajalista nalaze se uz samu kamenitu obalu. Vecina privatnih ugostitelja iz pomenutih uzgajalista snabdijeva svoje restorane, hotele ili motele ovim veoma ukusnim plodovima mora.
Kako ljeti, tako i zimi u kotorskoj luci usidren je manji ili veci broj brodova, luksuznih jahti, brodica ili drugih savremenih plovecih objekata. Poslednjih godina Kotor ima dosta stranih posjetilaca. U kotorskoj luci se cesto vide luskuzni brodovi na svojim krastarenjima.
Dalje niz obalu ka Dorboti i Perastu, uz samu kamenitu obalu usidrene su barke. Na azurno plavom moru cesto mozete vidjeti galebove i laste, te sitnije ptice, dok u kotorskom zaledju, uglavnom u brdima, koja okruzuju grad, srijece se i divljac poput lisice, zeca, kune, vjeverice, divlje svinje…