Iako smo u 21.vijeku, nauka jos nazalost nije tacno utvrdila kada je nastalo prvo naselje na prostoru Kotora. Istorijski izvori, kao najranije razdoblje koji se veze za Kotor pominju anticki period.
Prema drugim podacima, Kotor je star oko 2 milenijuma, a njegovo ime potice od rijeci DEKATERA (od starogrckog KATAREO – vrela). Pisani izvori pominju „Gornji grad“, sto se odnosilo na najstariji dio naselja na vrhu brijega Sveti Ivan (iznad Kotora), i „donji grad“, danasnji Kotor.
Bogata istorija Kotora, paralelna je bogatoj kulturi grada kojim su vladali mnogi osvajaci: Iliri, Vizantijci, Mlecani, Austrijanci, Francuzi…
Najprije gradom vladaju Iliri (III – II vijek p.n.e.)
S druge strane, osnivacima Kotora smatraju se Rimljani 168 .g.p. n.- 476 g.n.e. Kotor je pod njihovom vlascu bio sve do sloma Rimskog Carstva 476. g. Nakon Rimljana, Kotor je do 1185 g. bio pod vlascu Vizantije. Umjesto Akruvijuma, kako se Kotor prvobitno zvao, pod Vizantijskom vlascu Kotor dobija naziv DEKADERON.
Period od 1185.- 1371. Kotor provodi kao jedan od primorskih gradova u sastavu Srednjevjekovne srpske drzave, pod upravom Nemanjica. Dinastija Nemanjic, daje gradu ime Kotor, prave od njega glavnu pomorsku luku, preko koje su odrzavali veze sa zapadom. U vrijeme vladavine srpske dinastije Nemanjic, Kotor dozivljava znacajan ekonomski te kulturni procvat.
Nakon Nemanjica, Kotor zaposijedaju Ugari. Ugarski kralj Ludvik, Kotorom gospodari od 1371. – 1384. Kotorom zatim, gospodari i bosanksi kralj Tvrtko I (1384. – 1391.)
Period od 1391. do 1420., Kotor provodi kao samostalna republika.
Zbog opasnosti osvajanja grada od strane Turske, 1420., Kotorani doborovoljno, a u saglasju s odlukom Velikog vijeca Kotora, upravljanje gradom predaju Mletackoj Republici. Pod Mletackom vlascu Kotor se nalazi sve do 1797.
S obzirom da je Kotor tada bio porpiste brojnih ratova i gusarskih okrsaja, period do 1797. smatra se najdramaticnijim i najtezim u istoriji Kotora.
Istorija Kotora biljezi i prirodne katastrofe. Nekoliko zemljotersa pogadjali su Kotor i to: 1537., 1563., 1667., 1729., 1979. Kotor prezivljava i godine kada je svijetom vladala teska zarazna bolest kuga: 1422., 1427., 1457., 1467., 1572.
Od 1797. do 1805., Kotor se nalazi u sastavu Austrijske carevine.
1806.godine u Kotor dolaze Rusi, koji gradom gospodare tek godinu dana do 1807.
Kotoru ubrzo prijete i Francuzi. Kako je Ruska vojska od strane Francuske, porazena u bici kod Fridlanda, Rusi tajnim ugovorom Kotor predaju u ruke Francuskoj, koja Kotorom upravlja od 1807. do 1813.
Crnogorski vladar Petar Prvi Petrovic, priskace u pomoc Kotoranima, u septembru 1813. Tada se Crnogorci i Bokelji (drugi naziv za Kotorane) zajedno bore protiv Francuske monarhije, te dolazi do stvaranja izvjesnog ujedinjenja Boke i ondasnje drzave Crne Gore.
Medjutim, to ujedinjenje traje svega 9. mjeseci jer Pariski mirovni kongres odrzan 1814.god., to ujednjenje ne priznaje, te se nakon te sjednice Boka (Kotor sa okolinom) daje na upravljanje Austriji (1814. – 1918. ) .
Stogodisnju vlast Austije nad Kotorom obiljezile su brojne bune i ustanci naroda Boke Kotorsk. Oslobadjanje od Austrije, Kotor docekuje 1918.
Kao i svi gradovi ondasnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, najveci od svih do tada vodjenih – Drugi Svjetski rat, Kotor docekuje iscrpljen brojnim okupacijama u proljece 1941.godine . Oslobodjenje od nacistiske vlasti Kotor dozivljava u novembru 1944.
LEGENDA
Kotor je grad sa puno razlicitih prica i legendi. Gotovo da se o svakom njegovom dijelu, kamenu kojim su poplocane njegove ulice, palatama koje okruzuju pojedine djelove grada, znamenitostima koje posjeduje, moze ispricati neka lijepa prica, istinita storija ili kakva dosjetka.
Kada vec izgovorimo rijec Kotor, odmah se dosjetimo i drugih djelova (naselja) koji ga cine Perasta, Prcanja, Risna, Dobrote…
Pa kada vec pominjemo Dobrotu evo price o njenom nastanku:
Dvojica putnika koji su obilazili cijeli svijet, stigose i do sinjeg mora. Kako bijahu vec izmrcvareni od dugog puta, sjedose na nekakvu stijenu da se odmore i okrijepe. Jedan od njih se pomjeri malo ustranu i zapazi jednu plocu na kojoj je bio nekakav natpis.
Natpis je nosio poruku: „Izmjeri deset duzina, kopaj i stani „. Kada su to procitali upitase se sta to moze biti, pa pocese jedan s drugim da odgonetaju sta bi to uputstvo moglo da znaci. U jednom trenutku pade im na pamet ideja da sa plocom izmjere zadatih deset duzina, pa tako i ucinise. Kada odmjerise koliko je trebalo, pocese da kopaju omanju rupu u zemlji i pronadjose nekakav kovcezic. Pokusase da ga otvore, ali na njihovo zaprepascenje, kovceg se sam otvori. Na dnu kovcega zlatnim slovima pisalo je „ovo je svacija dobrota“.
Dugo su razmisljali sto im je ciniti! Da li da ostanu tu gdje su, ili da nastave put dalje. Ipak, kako je poruka slicila nekakvom zavjetu, ostase na mjestu gdje su pronasli poruku. Na istom mjestu na brzinu napravise neku kolibicu, i krenu spavati. Tokom noci desi se nesto veoma cudno. Iz drvenog kovcezica /skrinjice/ zasjase nova sjajna slova. Nova poruka je glasila „Pozeli sta god hoces prije sna“!!! Kako su u obojica putnika s pocetka price bila siromasna pozeljese da imaju kamene kuce i lijepe zene. Kad su se ujutru probudili zanijemise od zadovoljstva. Ugledase bijele dvor i zenu na prozoru kako gleda u more. Preselise se odmah u novi dvor i nastavise da zive u izobilju. Od tada oni svako vece prije sna pozeljese po jednu lijepu kucu, koja zorom osvitase. Tako se napravi i Dobrota blizu Kotora.
Kamene kuce i brojne palate, koje su kasnije nastajale, upravo su najljepsi detalji Dobrote.