NJEGOSEV MAUZOLEJ
Najimperisvnija i veoma misticna destinacija, neopisive prirodne ljepote, ne samo Cetinja vec Crne Gore u cjelini, je svakako mauzolej Petra II Petrovica Njegosa na planini Lovcen. Do mauzoleja se stize autom iz pravaca Cetinja, udaljenog 13 kilometara, prolazeci kroz svojevrsnu klimatsku banju ili sve poznatije odmaraliste Ivanova korita. Osim ljepote i prirodnog okruzena u kojima cete uzivati vozeci se kroz bukove, hrastove i lipove sume, jednako cete biti zaokupljeni i svjezinom odnosno prozracnim vazduhom, koji se Vas docekati i odmah rastjerati osjecaj sparine i ljetnje zege, koja vlada na Primorju. Mauzolej je smjesten na Jezerskom vrhu, na visini od 1 660 metara, i zvanicno predstavlja najvisociji mauzolej na svijetu. Do podnozja mauzoleja vodi asfaltni i dosta uzak put, koji se izvija u visinu, te kad se stigne do odredista – mauzoleja doceka Vas zaravan i prijatan restoran u okviru koje se nalazi biletarnica i mini suvenirnica, u kojima se mogu kupiti ulazice za posjetu mauzoleju i razni crngoroski suveniri. Na istom mjestu docekace Vas i kustos ili vodic koji ce Vam nesebicno pruziti pregrst informacija o vladici i vladaru Crne Gore Petru II Petrovicu Njegosu, crnogorskoj istoriji i slobodarskom Cetinju. Put od startnog platoa za penjanje na Njegosev mauzolej vodi kamenim stepenistem (od podnozja do ulaska u mauzolej ima 461 stepenik), a jedan dio staze vodi i kroz lijepo uradjen i osvijetljen mermerni tunel.
Prilikom izgradnje Njegosevog mauzoleja, za pet godina koliko je trajalo stvaranje tog mermernog kolosa, kako ga arhitekte sve cesce zovu, utroseno je nekoliko tona kamena. Tvorac ideje za izgradnju Njegosevog mauzoleja bio je svjetski poznati vajar, porijeklom iz Hrvatske Ivan Mestrovic. Mauzolej se nalazi na mjestu nekadasnje Njegoseve kapele, u kojoj je Petar II Petrovic Njegos bio prvobitno sahranjen.
Najljepsi susret kopna i mora, kako je svojevremeno zapisao i engleski pjesnik lord Bajron, dozivjecete kada sa vrha Lovcena pogledate ka podnozju, odnosno ka Crnogorskom primorju ili Bokokotorskom zalivu. Ukoliko je vrijeme vedro i pogodno za snimanje i fotografisanje, sa Lovcena se mogu vidjeti i djelovi Italije, Albanije kao i nekih planina u Srbiji.
Posjete Njegosevom mauzoleju ucestalije su tokom ljetnjeg perioda, posebno od maja do oktobra. Tada Lovcen posjeti hiljade domacih i inostranih turista, koji zanijeme pred nesvakidasnjim pogledom koji se sa Lovcena pruza na Kotorski zaliv, otvoreno more, Skadrasko jezero, na daleke Prokletije ili na prestonicu Cetinje. Osim predivnog pogleda u kojem turisti uzivaju gledajuci Bokokotorski zaliv i Crnogorosko primorje, sa Lovcena se mogu napraviti i zanimljive fotografije koje ce Vas na najbolji nacin podsjetiti na Vasu posjetu najvisocijem mauzoleju na svijetu. U predvorju Njegosevog mauzoleja stoje dvije kamene karijatide: majke i kcerke ( ili Njegoseve majke i sestre – kako smatraju neki istoricari), teske po 7, 5 tona. U procelju mauzoleja smjestena je grandiozna figura Njegoseva, izradjena od najljepseg i najboljeg kamena teska 28 tona, a nad njom se nalazi suri orao rasirenih krila. Dolje u kripti mauzoleja nalazi se Njegosev grob. Vjecno pocivaliste odnosno mermerni sarkofag sa posmrtnim ostacima najveceg pjesnika i filozofa Crne Gore XIX vijeka sagradjena je od finog bijelog mermera. Sa zasvodnjene kripte svjetlucaju zlatna zrna. Za ukrasavanje svoda utroseno je 18 kg zlata, koje je rasprseno u 27. 000 zrna, svuda po zidovima kripte. Na nadgrobnoj mermernoj ploci pise „Njegos 1813. – 1851“.
Od ulaska u mauzolej, skrecuci lijevo, lijepo je prosetati kamenom stazom koja na svega nekoliko metara vodi do kamenog crnogorskog gumna, odnosno mjesta koje je sagradnjeno u obliku kruga, sa kamenim obodom za sjedenje, na kojeme su se odrzavale narodne skupstine, zborovi, donosile vazne odluke, igrala narodna kola.
Penjanje do vrha Lovcena, zbog mnogobrojnih stepenica, mnogima je veliki napor, pa se nakratko mozete odmarati, praveci mini pauze, i razgledajuci okolinu. Pri povratku, spustajuci se niz stepenice, mozete se opredijeliti za posjetu lijepom restoranu „Vidikovac“, odakle se pruza predivan pogled na padine Lovcena.
Za posjetu mauzoleju na Cetinju potrebna je Vasa cvrsta odluka, malo dobre volje i nekoliko vaznijih informacija o odredistu koje namjeravate posjetiti, sve drugo dozivjecete kada stignete na Lovcen.
Iz pravca Budve ili iz gradova na Primorju, najlakse se na Lovcen stize sopstvenim ili rent –a car automobilom taksijem ili autobusom – organizovano u turistickim turama, koje u vidu ekskurzija prodaju skoro sve turisticke agencije sa Crnogorskog primorja. Takodje, vozeci se iz pravca Ivanovih korita ka Lovcenu, moze se stici i automobilom, trasom preko prevoja Krstac, na putu Kotor – Njegusi –Cetinje. Medjutim, ljubitelji rekreacije u prirodi i oni kojima „vrijeme ni(je) novac“ na Lovcen ili u posjetu Njegosevom mauzoleju mogu se uputiti i pjeske. Posebno ukoliko ste planinar ili upraznjavate brzi hod, onda Vam nikakvu prepreku nece predstavljati odlazak pjeske iz Budve, Kotora, Tivta ili sa Cetinja i Njegusa na Lovcen. Na pomenutoj dionici postoje obiljezene planinske staze i razni seoski putevi.
IVANOVA KORITA
Na 12- tom kilometru puta Cetinje- Lovcen nalazi se mjesto Ivanova korita, cije se naziv veze za osnivaca Cetinja Ivan Crnojevica, u istoriji poznatijeg kao Ivan – beg. Tacnije, naziv se odnosi na put jednog potocica, vode koja izvire iz Tresetnika, sakupljene u jedan kameni rezervoar, koja se potom preliva u korito napravljeno, po predanju, od bukovih balvana, koje je izgradio Ivan – beg Crnojevic. Ivanova korita, svakako su, najpopularnije turisticko izletiste, koje je ljeti dobro posjeceno gotovo svakoga dana, a tokom drugih perioda u godini, uvijek kada to omogucavaju vremenski uslovi, ili kada su padine izletista prekrivene snijegom. Ivanova korita nalaze se u sklopu Nacionalnog parka Lovcen i predstavljaju jedan od njegovih najljepsih djelova. Smjestena su na istocnoj strani Jezerskog vrha, u jednoj sumovitoj livadskoj zaravni. Tu se nalazi i poznato odmaraliste za djecu, koje radi i u zimskim mjesecima. Iznad odmaralista je skijalisna staza, na kojoj se u zimskom periodu postavlja i ski lift. Naselje ima ambulantu za pruzanje zdravstevnih usluga, restoran i planinarski dom.
Brojni posjeticioci iz godine u godinu, svjedoce da su Ivanova korita – mjesto veoma prijatno, tiho i neobicno relaksirajuce, ne samo u ljetnjim mjesecima, kada gosti uzivaju u izvrsnom hladu i cuvenoj izvorskoj vodi, nego i zimi – na snijegu, kada na padinama Ivanovih korita, sve vrvi od djece predskolskog ili skolskog uzrasta, zeljnih skijanja, sankanja i zimskih ludorija. Predio koji zahvataju Ivanova korita prekriven je bogatom sumom, koja posebno privlaci razne istrazivace: geografe, zoologe, arheologe a posebno botanicare. Poslednjih godina sve cesce na prostorima Ivanovnih korita, borave i dobri poznavaoci bilja koji cesto beru razne ljekovite i mirisne trave poput: kantariona, majcine dusice, pelina, vrijesa, jagorcevine… Izletiste Ivanova korita vole kako odrasli tako i djeca, jer je prostranstvo pod zelenim sumama toliko privlacno, da se ekskurzije sa turistima ili individualni posjetioci tu zadrzavaju po par sati. Uz odmor od voznje ka Lovcenu ili sa Lovcena, putnici se obicno zaustaljaju da u restoranu ili odmaralistu na Ivanovim koritima prezalogaje, uz prigodno osvjezenje.
NJEGUSI
NJEGUSI – Oni koji su nekoliko puta posjetili Lovcen ili Cetinje, znaju da je turisticka marsuta najljepse zaokruzena, kad se nakon posjete Ivanovim koritima i mauzoleju na Lovcenu, krene ka Njegusima, rodnom selu Petra II Petrovica Njegosa, i ostalih velikana dinastije Petrovic.
Tu se nalazi i Njegoseva rodna kuca pretvorena u muzej, ali je u tom selu i cuvena skola na koja je nekada bila cuvena po opismenjavanju Cetinjana, oznacena je turistickim znacima. U novije doba Njegusi su najpoznatiji po proizvodnji cuvenog njeguskog sira, njeguske prsute i susenog ovcijeg mesa. U ovom planinskom naselju, na nadmorskoj visini oko 900 metara, proizvodi se i kvalitetan med i lijepo staroslovensko osvjezavajuće pice medovina. Zato se sve turisticke grupe obavezno zaustavljaju u ovom naselju i probaju njeguske specijalitete. Izvan ovog prostora se vec odavno proslavio izuzetno ukusni njeguski stek, koji je osvojio i brojne evropske restorane.
Iznad Njegusa, na Bukovici, postoji stara crnogorska gostionica „Kod Pera“, vlasnistvo porodice Milosević, koji su ovdje otvorili prvu gostionicu u Crnoj Gori. Ovdje se redovno zaustavljaju autobusi i automobili koji se vracaju sa Cetinja ili dolaze iz pravca Kotora i Tivta.
U samim Njegusima postoji pedesetak kuca, odmaraliste, restoran „Njeguska sijela“, mnogo susara za susenje prsuta i koseta i jedna gostionica. Kuce su zidane od kamena, a novije su koristile savremene materijale i elemente. Duz asfaltnog puta koji vodi kroz selo Njeguse, cesto cete naici i na pisana obavjestenja da osim u restoranima, cuveni njeguski prsut i sir, ali i lozovu rakiju i vino, mozete kupiti i direktno od domacina u obliznjim seoskim domacinstvima. Ukoliko se odlucite za takav izlet, Vasa saznanja o crnogorsko istoriji, tradiciji i kulturi bice udopunjen za jedan predivan dozivljaj!
CETINJSKI MANASTIR
To je mjesto koje nezaobilazno morate posjetiti prilikom Vaseg prvog susreta sa Cetinjem. Cetinjski manastir je jedno od najposjecenih vjerskih sredista grada.
Do Cetinjskog manastira nije tesko stici. Kada se iz sredista Cetinja uputite ka Kraljevom dvoru, prosetajte jos malo, skrenite desno i prolazeci pored manastira na Cipuru, dolazite do Cetinjskog manastira. Turisti, kao i vjernici, najprije se pokalanjaju mostima Sv. Petra ili samo razgledaju unutrasnjost manastira. Pored predivnih ikona, ikonostasa i crkvenih relikvija, impozantno i misticno djeluje kovceg u kojem se cuvaju mosti pomenutog sveca prekrivene tamnocrvenom cojom, na kojem je krst zlatne boje. To mjesto djeluje i duhovno i misticno ali i obavezujuce za sve one koji se opredijele za tu destinaciju.
Cetinjski manastir nalazi se u podnozju Orlovog krsa, na mjestu na kome se, kako se smatra nalazio dvor Ivana Crnojevica, za koga se vjeruje da je osnivac Cetinja. U odigitriji manastira mogu se kupiti razni suveniri, svijece, crkvena obiljezja, brojanice, sveto ulje, tamjan, knjizice sa molitvama i pravoslavnim ucenjem kao i mnogi drugi suveniri.
Cetinjski manastir podignut je 1701. godine, u vrijeme vladike Danila Petrovica, duhovnog i svjetovnog vladara tadasnje Crne Gore, koji je u manastir ugradio arhitektonske elemente sa razorenog Crnojevica manastira. Manastirski kompleks, postao je centar duhovnog kulturnog i politickog zivota Crne Gore, vise puta je razaran od strane Turaka, ali i vise puta obnavljan i dogradjivan, uglavnom prilagodjavajuci svoju arhitekturu konfiguraciji terena. Poslednja temeljna obnova manstira trajala je dvije godine, a odvijala se od 1925. do 1927. godine.
Jezgro kompleksa tog manastira cini jednobrodna crkva skromnih dimenzija posvecena Rodjenju Presvete Boorodice, u kojoj se nalazi ikonostas iz sredine XIX vijeka, rad grckih majstora. U juznoj pijevnici crkve smjesten je civot sa mostima Sv. Petra Cetinjskog, dok se pri samom ulazu u manastir nalaze grobovi knjaza Danila i velikog vojvode Mirka, oca kralja Nikole I Petrovica.
Sa sjeverene strane crkve, uz samu stijenu nalazi se celija Sv. Petra, a juzno od crkve izgradjeni su dvospratni konaci. U tzv. Njegosevom konaku, smjesten je Manastirski muzej, koji je po bogatstvu i raznovrsnosti eksponata najznacajnija muzeoloska institucija te vrste u Crnoj Gori.
Cetinjski manastir, skladne arhitektonske cjeline, poznat i kao manastir Sv. Petra, godinama je simbol crnogorske duhovnosti, slobodoljublja i prosvetiteljstva.
NJEGOSEVA BILJARDA
Smjestena u neposrednoj blizini Cetinjskog manastira nalazi se Njegoseva rezidencija, poznatija kao Biljarda, izgradnjena 1838. godine, uz znacajnu finansijsku pomoc Rusije, a po planu ruskog emisara arhitekte Jakova Ozereckovskog. U pocetku se to mjesto zvalo Nova kuca, ali je ubrzo po prispijecu stola za bilijar na Cetinje, dobila naziv Njegoseva Biljarda. Njen izgled odgovara arhitektonskom konceptu srednjevjekovnog zamka. Biljarda ima oblik pravougaone kamene gradjevine, podignute na sprat, skromne obrade, prekrivena olovom, ogradjena visokim kamenim zidom sa okruglim kulama na uglovima i kapijama sa svake strane. U Biljardi ima 25 prostorija, od kojih je 11 u prizemlju i 14 na spratu.
Najzanimljiva za turiste je najveca od svih soba u Biljardi, u kojoj se i danas cuva Njegosev bilijar. Prvi bilijar na Cetinje je stigao iz dalekog Beca, 1839. godine. Njegovu nabavku finansirala je carska Rusija, sa kojom je Crna Gora i tada imala veoma znacajne i dobre dilomatske i vojne veze. Osim po izuzetnom knjizevnom radu, duhovnom uzdizanju i diplomatiji Njegos je bio i veliki obozavalac streljastva i bilijara, u kojima je uvijek imao odlicne rezultate i veoma cesto pobjedjivao protivnike.
Odredjen broj prostorija u Biljardi, Njegos je koristio i za svoje licne potrebe, dok je veci dio njih bio namijenjen Senatu, perjanicima i drugim drzavnim organima te za boravak uglednih zvanica. Biljarda je do 1867. godine, sluzila kao rezidencija, prvo knjazu Danilu, a potom nakratko Nikoli. Ova znamenita zgrada je prvenstveno vezana za Njegosa. Osim za rezidencijalne, Biljarda je sluzila i za potrebe raznih drzavnih institucijama. U njoj je neko vrijeme radila Njegoseva stamparija, osnovana 1834., zatim bogoslovija, gimnazija i nakratko djevojacki institut. Takodje, Biljarda je krajem XIX vijeka koriscena za smjestaj ministarstva te kao vojna ustanova. Tih godina uklonjene su i dvije kule.
Vremenom, Biljarda je pretrpjela pregradnju, kojom je izmijenjen i spoljasnji i unutrasnji izgled, a najznacajnija izmjena uslijedila je za vrijeme knjaza Danila, kada je dogradjena jos jedna zgrada. Pocetkom XX vijeka dogradjena je i prostana zgrada za Ministarstvo vojno. Najdrasticnije promjene Biljarda je dozivjela 1910. godine, kada je uklonjena ograda i preostale dvije kule s ciljem da se otvore bocne vizure ka manastiru. Ipak, prilikom obiljezavanja stogodisnjice Njegoseve smrti 1951. godine, Biljardi je ponovo vracen prvobitni izgled. Tokom 1916/1917. godine, sa jedne strane zida Biljarde smjestena je i reljefna karta Crne Gore, u paviljonu koji je presjekao zid ograde. Od vremena restauracije te cuvene gradjevine u njoj su jos formirani i Njegosev te Etnografski muzej. Obnovom Biljarde, koja se po zadnji put desila 1979, nakon katasrofalnog zemljotresa u Crnoj Gori, prostori Biljarde iskljucivo se koriste kao Njegosev muzej. Inace, Biljarda je u Crnoj Gori i Zakonom zasticena kao spomenik I kategorije.
RIJEKA CRNOJEVICA
Na 16 kilometru puta Cetinje – Podgorica postoji vidno oznacena tabla, na kojoj je putokaz za Rijeku Crnojevica. Taj predio Crne Gore i Cetinja, tesko da ce Vam biti neiteresantan, jer se nekada u proslosti, narocito u doba Crne Gore, kao jedne od evropski uredjenih kraljevskih drzava, dok je njen vladar bio kralj Nikola, Rijeka Crnojevica, koristila i kao zimska kraljevska rezidencija, a zbog svoje neobicne ljepote i prirodnog okuruzenja tada je dobila naziv „Crnogorska Nica“. Ljepota Rijeka Crnojevica, koliko god bila vjesto opisana, tesko da se moze zamisliti dok se tamo ne stigne i u stvarnosti sve ne vidi. O tome najbolje govori njen sve cesci naziv “ Mala Venecija“ na koji su se veoma lako i brzo navikli gotovo svi posjetici i turisti.
Ka Rijeci se najbolje uputiti sopstvenim automobilom, rent-a car vozilom, ili taksi kombijem. Ukoliko zelite iz pravca Cetinja ili Primorja stici do Rijeke Crnojevica, a stravstveni ste ljubitelj prirode, onda je najbolje da se zaustavite na samoj skretnici ka Rijeci, i polako hodajuci stignete krivudavim putem do odredista.
Na Rijeci Crnojevica zaustavljeno vrijeme i ljudski zaborav sacuvali su ljepotu prirode neoskrnavljenom, ali su takodje uticali na to, da o slavnoj istoriji ovog nekada najjaceg trgovackog centra, pricaju samo rusevine.
Rijeka Crnojevica ima i svoju zaista burnu, ali nadasve znacajnu istoriju za narod Crne Gore. Naime, to mjesto je pocetkom XV vijeka bila prijestonica osnivaca Cetinja Ivana Crnojevica. Pravoslavna mitropolija tada je iz mjesta Vranjinje ( poznato po snimanju crnogorskih filmova reditelja, Zivka Nikolica) bila preseljena na Obod, brdo iznad Rijeke Crnojevica.
Trideset godina posle Gutenberga, na Obodu su izlivena cirilicna olovna slova i pocela je rad prva stamparija kod juznih Slovena.
Na Rijeci Crnojevica se nalazio zimovnik cuvene crnogorske dinastije Petrovic, jer ovo mjesto ima malo vjetrova, a klima je cak blaza nego na Primorju. Cuveni most preko rijeke podigao je 1853. knjaz Danilo, dok je, veci most, koji povezuje Rijeku sa Virpazarom, knjaz Nikola izgradio 1905. godine.
Tokom XIX i pocetkom XX vijeka Rijeka Crnojevica je bila najjaci pazar na ovom dijelu Balkana. Na italijanskim trpezama bio je veoma cijenjen proizvod iz ovog kraja – suva ukljeva. U Rijeci su srecno zivjeli i trgovali pripadnici sve tri vjere, a za najbolje trgovce smatrani su Muslimani.
Veliko bogatstvo ovog kraja bile su i komunice koje su se nalazile na jezerskim okama, kojih u ovom kraju ima mnogo i koja su veoma bogata ribom. Prije balkanskih ratova Rijeka je bila prepuna manufakturnih radnji, a upravo ovdje je otvorena prva apoteka u Crnoj Gori, kao i prva radionica oruzja. U fabrici „Marica“smjestenoj u Rijeci Crnojevica, proizvodio se biser od riblje krljusti.
Da je to prvenstveno ribarsko mjesto, podsjeca fabrika ribe „Ribarstvo“, koja se nalazi tik uz put ka Rijeci.
Nekad poznata trgovacka i ribarska varosica, do skoro je bila veoma ruinirana, ali je nedavno obnovljena i izbetonirana riva, i Danilov most, a sa jedne i druge strane Rijeke uradjene su kamene podzide.
Turisti svakodnevno, posebno ljeti rado posjecuju Rijeku Crnojevica. Tu dolaze i zaljubljenici u prirodu, ljubitelji dobre fotografije i nesvakidasnjih pejzaza. Cesto se na Rijeci Crnojevica oni znaju zadrzati i po cio dan, neumorno skljocajuci foto aparatima, ili biljezeci kamerom, ovaj crnogoroski krajolik. Cuveni reziser Emir Kustiruca te svjetski prvak u kanuu Milan Janjic, cesti su gosti Rijeke Crnojevica, a posebno Dobrskog sela, okruzenog malim vinogradima od cijih sorti se prave cuvena crnogorska vina i rakije. Fjord Rijeke Crnojevica, godinama odusevljava mnoge pojedince koji se bave raznim umjetnostima, te nije cudo sto su motivi cuvenog Danilovog mosta na Rijeci, nalaze u kalendarima, na razglednicama i atlasima koji se plasiraju i kupuju sirom svijeta.
Ukoliko uzmete drveni cun i sa lijepo izbetoniranog pristanista se otisnete niz vodu, mozete se voziti pravcem ka poznatom mjestu Karuc, gdje se nalazi cuveni ljetnjokovac Sv. Petra Cetinjskog, koji iako zapusten i napusten odise starim vremenima. U tom krajoliku od pamtivijeka zive ribari. Oni imaju cuvene vinograde. Za osvjezenje i predah od puta ili voznje, na Karucu se nalazi i jedna mala kucica- restoran, sa svega 3 ili 4 stola, ali se turistima i posjetiocima nude bogata i raznovrsna jela, uglavnom riba iz Rijeke i crno crnogorsko vino, koje vlasnici restorana sami spravljaju. Kada vec prolazite kroz Rijeku Crnojevica, lijepo je posjetiti i selo Dodose, u kojem su snimljene cuvene klape crnogorsko – francuskog filma „Cudo nevidjeno“, reditelja Zivka Nikolica. U selu se nalaze neobicno sagradnjene kuce, koje se naslanjaju jedna na drugi, a citavim okruzenjem siri se miris ribe, dimljenog ili przenog krapa, ili dobro osusene slane ukljeve.
Postoje razne inicijative za revitalizaciju Rijeke Crnojevica. Novi izgled Rijeke podrazumijeva postavljanje nove cesme na mjestu stare, uredjenje zapustenih zelenih povrsina te renoviranje objekata i kuca. Mjestani Rijeke sve se vise nadaju da ce se ubrzo asfaltirati i put od Izvora do Oboda, kako bi turisti i posjetioci mogli da vide stare mlinove, koji ce, umjesto za meljavu, posluziti ugostiteljima za atraktivne restorane ili mjesta za odmor. Takodje, na lokalitetu zvanom „Zabran Kralja Nikole“, nadomak Rijeke Crnojevica, bice saniran dio ograde i napravljena kucica za smjestan hrane i pojilica, sto ce koristiti uglavnom strastveni lovci (safari-lov) i mnogobrojni ljubitelji divljaci, koji ce dolaziti na Rijeku da posmatraju jelensku divljac, kojom ce uskoro zabran biti obogacen. Rezervat je bogat jelenima, te postoji ideja da se taj prostor pretvori u zooloski vrt. Do tada treba uzivati u onome sto je Rijeka sada.
Na Rijeci Crnojevica stvara se nesvakidasnja emocija, nju je nekada tesko a nekada veoma lako opisati. Mirnoca citavog kraja stapa se u neke cudne tonove. Bozanstven je osjecaj koji asocira na duh proslih vremena zacinjen nekom cudnom tisinom, koja je pojacana vizijom koju stvara voda koja gotovo da ne tece. O tome mozda najbolje svjedoce, stalni stanovnici usnule Rijeke i njene vode: rogoz, zutilovka ili vodena metvica, njenu ljepotu otmeno istice bijeli i zuti lokvanj, a ispod ribarskih cunova cesto se znaju naci primjerci raznih jezerskih riba (krapa – sarana, ukljeva, jegulja, pastrmki). Sve to zacinjeno je jedinsntvenim zelenim fjordom i blagonaklonom klimom, koja katkada zna biti prijatnija od primorske jer je stvaraju planinska svjezina i lakoca te blagost juznih struja.
Taj spokoj mira i prirode, zna prekinuti tek poneki stari ribar ili vise njih, koji spustajuci se u svoje drvene cunove pocnu razvlaciti mreze ili spremati osti, kako bi vjesto ulovili ribu, i tako u nedogled!