Bukiraj savrsen odmor

Cetinje Kultura

Kada neko opisuje Cetinje nece pogrijesiti ukoliko se koristi rijecima jednog neznanca, koji je prolazeci kroz taj grad rekao: „U podnozju Lovcena, dovoljno daleko i sakriveno od neprijateljskih pogleda i dovoljno blizu i otvoreno za sve prijateljske ruke nalazi se Cetinje – grad muzej, vjekovna prijestonica Crne Gore i ishodiste njene duhovnosti i drzavnosti.“ Tesko je u svijetu naci grad koji je toliko sudbinski povezan sa svojim narodom tokom citave njegove istorije, kao sto je slucaj sa Cetinjem. Zato, ko upozna Cetinje, sa svim njegovim znamenitostima, taj ce gotovo sve sto je bitno u istoriji Crne Gore tu spoznati. Cetinje je kao prestonica Crne Gore u proteklih 5 vjekova bilo i ostalo kulturno i prosvjetno srediste crnogorske drzave.

Ako na Cetinje dolazite u proljece ili u ljeto, posebno u vrijeme cvjetanja cuvenih cetinjskih lipa, priroda ce Vas toliko opiti svojim mirisima i koloritom boja, da ce Vam se prica o slobodarskom i ustanickom narodu koji u Cetinju vjekovima zivi, uciniti gotovo nezamislivom i nestvarnom u odnosu na okruzenje u kojem cete boraviti.

Cetinjani cesto znaju da kazu da je atmosfera u gradu i okolini takva, da stvara posebnu vrstu dozivljaja i nesvakidasnjih desavanja, klima, podneblje, kolorit boja i neka neobjasnjiva duhovna sila skoncentrisana na jednom mjestu, ucinila je da je Cetinje poznato i po velikom broju obdarenih ljudi koji su i vjekovima unazad ali i poslednjih decenija rodjeni ili su zivjeli na Cetinju. Kulturna povijest Cetinja pocinje sa prvom Djurdjevica stamparijom, sagradjenoj u XIII vijeku. Najprije se za kulturno stvaralastvo Cetinja veze ime Djurdja Crnojevica (1490. – 1496). Taj vladar bio je izuzetno poznat po veoma dobrom obrazovanju, poznavanju astronomije, geometrije i drugih nauka o cemu svjedoci i testament izdat u Milanu 1499. Istakao se u sirenju kulturnih i politickih uspjeha. Uz pomoc jeromonaha Makarija, u sopstvenoj stampariji Djudrje Crnojevic je izdavao mnoga veoma znacajna djela. Stampar Makarije ili „jeromonah Makarije ot Crnije Gori“ kako je sebe jos nazivao, bio je prvi stampar na juznoslovenskom prostoru. U tipografiji na Cetinju stampao je prve cirilicne knjige na slovenskom jugu. U periodu od 1494. do 1496. iz cetinjske stamparije izaslo je pet, danas veoma dragocjenih knjiga poznatijih pod nazivom „Crnojevica inkunabule“ i to: Oktoih prvoglasnik, Oktoih petogalsnik, Psaltiri s posljedovanjem, Molitvenik i Cetvorojevandjelje. Nakon napustanja Cetinja, jeromonah Makarije zivio je u Rumuniji, a pred kraj zivota u manastiru Hilandar. Poslednje djelo koje ga je podsjecalo na zivot u rodnoj Crnoj Gori, iz stampe izlaslo 1526/28., pod nazivom „Prikaz zemalja Dakije“.

Kada je rijec o kulturi, Cetinje je najpoznatije ipak po spomenicima medjutim i po znacajnim licnostima – piscima, pjesnicima, slikarima, glumcima, sportistima.

Najcuveniji je svakako veliki cetinjski i crnogorski pjesnik Njegos (Petar II Petrovic,1813. – 1851). Od svoje rane mladosti, dane je provodio poducavajuci se filozofskim i istorijskim djelima, upijajuci knjizevna i stvarajuci sopstvena umjetnicka djela. Njegos je cesto setao cetinjskim okolisem, smatrajuci da na taj nacin stvara najdublje emocije i prikuplja savrsenu energiju nakon koje su nastala njegova cuvena djela“ „Gorski vijenac“ (stampan u Becu 1847.) „Luca mikrokozma“ (stampana u Beogradu 1845.), „Lazni car Scepan Mali“ (stampan u Trstu 1861.), „Svobodijada“ „Ogledalo srpsko“…

Sva nabrojana Njegoseva djela duboko su misaona, imaju veliku knjizevnu, estetsku, umjetnicku i naposlijetku ( iako su pojedina samo njegove vizije) i istorijsku vrijednost. Zasigurno Njegos je u svojim djelima po prvi put sirom skrenuo paznju, prije svega ondasnjoj evropskoj javnosti, na mali crnogorski narod koji je uvijek bio hrabar, prkosan i ponosan, ali i zeljan pismenosti i sakupljanja mnogih znanja. Svojim radom i talentom Njegos je svijetom pronosio slavu ne samo sebe kao filozofa i pjesnika, vec ukazao na jednu novu karakteristiku Crne Gore, koja je, iako tada smatrana zaostalom i siromasnom, pokazala ostatku planete da se u tim i takvim krajevima krije nesto neobjasnjivo, mitsko i prije svega prirodno. Njegos je za sve vrijeme svoje vladavine intezivno radio na opismenjavanju naroda, prosvjetnom i kulturnom uzdizanju Crne Gore.

1834. godine otvorio je u prvu drzavnu osnovnu skolu na Cetinju. Iste godine osnovao je i stampariju, i izdao svoje prve pjesnicke zbirke „Pustinjak cetinjski“ i „Lijek jarosti turske“. Po Njegosevom nalogu napisani su i prvi skolski udzbenici – „Bukvar“ 1836. i „Gramatika“ 1838. Zbog svog ogromnog doprinosa knjizevnosti i kulturi Njegos se smatra najvecim juznoslovenskim pjesnikom.

U Njegosevo vrijeme istorija a posebno kultura Crne Gore pamti i njegovog ucitelja Sima Milutinovica Sarajliju. On je bio veoma vazan srpski pjesnik. U drustvu beogradskih knjizevnih ljudi u pocetku druge polovine XIX vijeka Sima je bio pretpostavljen Gundulicu, a i njemacki pisac Gete je pisao pohvale o njemu. Proucavajuci filozofiju, boravio je i u Njemackoj i sa Geteom izdao i veoma poznati ep „Serbijanka“. Druga njegova vaznija djela su: „Trojebratstvo“ i „Trojesestarstvo“ – epske pjesme, „Dika crnogorska“ – drama iz istorije Crne Gore, tragedija „Obilic“ zbirka lirskih pjesama i dva istorijska spisa: „Istorija Srba“ i „Istorija Crne Gore“.

I mnogo prije Njegosa i njegovih savremenika, na Cetinju su boravili i odatle Crnom Gorom upravljali mnogi uceni i pismeni ljudi. Za najveceg duhovnika u istoriji i kulturi Crne Gore, smatra se Petar I Petrovic Njegos (1747. – 1830). ili „sveti vladika“. Osim po izuzetnoj ostroumnosti, takticnosti u vladanju, obrazovanju i pravednosti, Petra I Petrovica istorija pamti i po knjizevnom djelu „Poslanice“, koje se prema rijecima mnogih crnogorskih istoricara danas smatraju „citankama“ u kojima su se odredjivala i postavljala pisana a potom i izvrsna pravila o postupanju u pojedinim situacijama. „Poslanice“ su zapravo tekstovi koji se uzimaju kao osnov uzvisenog morala koji je vladao u doba „zlatnog“ tj. „junackog“ perioda drzave Crne Gore. Zaslugom Petra I Petrovica Crna Gora je po prvi put u istoriji bila drzavno uredjena zemlja. Za vrijeme vladavine Petra I, u Crnoj Gori je donesen prvi zakon i ustanovljen je prvi sud. Petar I Petrovic je i autor prve „Istorije Crne Gore“, te velikog broja pjesama u desetercu. Tada su osim duznosti prvosvestenika i svjetovnog gospodara, crnogorski vladari imali i ulogu edukatora narodnih masa.

Svojom knjizevnom nadarenoscu proslavio se i kralj Nikola I Petrovic Njegos. Osim sto je bio primjereni i prvi vladar koji je Crnu Goru u svim segmentima drustvenog i javnog zivota priblizio Evropi, njegove zasluge bile su dosta vidljive i na kultrno – prosvjetnom planu. Uspostavljanjem diplomatskih odnosa sa velikim brojem drzava, Cetinje postaje minijaturna prijestonica po ugledu na evropske. Na knjizevnom polju njegov doprinos je vidljiv najvise u pogledu pisanja pjesama, drama u stihu i prozi medju kojima se najvise izdvaja „Balkanska carica“, „Hajdana“ „Pjesnik i vila“ „Nova kola“…

Veliki broj umnih i ucenih ljudi boravio je na Cetinju za vrijeme vladavine kralja Nikole. Medju prvima na Cetinje je 1872., stigao Valtazar Bogisic, pravni i naucni radnik porijeklom iz Hrvatske. On je sastavio gradjanski zakonik Crne Gore, koji je kasnije postao i Opsti imovinski zakonik Knjazevine Crne Gore. Takodje Bogisic je bio i prvi crnogorski ministar pravde. Kasnije zivi i radi u Parizu kao naucni radnik. Medju vidjenijim i obrazovanijim ljudima, koji su osim sluzbenih u Crnoj Gori obavljali i edukatovno – prosvetiteljsku ulogu, bio je i Gavrilo Dozic, najprije mitropolit pecke eparhije, a potom i cetinjski mitropolit (1920).

Poznat je bio i cetinjski arhiepiskop i mitropolit Crne Gore i Brda, rodom iz Grblja Mitrofan Ban. Na tron mitropolije dosao je krajem 1869. Osim organizacije crkve, Mitrofan Ban je zasluzan i za uvodjenje plate svestenicima i uspostavljanje duhovnih sudova. Biljezio je i bio hronicar svog vremena. Bio je i najpolodniji bogoslovski pisac u tom periodu u Crnoj Gori.

Sima Popovic bio je pjesnik, prevodilac, zurnalista, crnogorski politicar i drzvanik, istaknuti kulturni i javni radnik. U Crnoj Gori je zivio skoro 40. godina. U Cetinje je stigao 1870., na poziv crnogorskog suverena Nikole I Petrovica Njegosa. Najprije je uredjivao crnogorske knjizevne casopise. Bio je ministar prosvjete i crkvenih poslova Crne Gore. Najpoznatije njegovo djelo su “ Memoari“.

Medju inostranim licnostima, koje su Crnu Goru i Cetinje posjecivali u svojstvu hronicara ili putopisaca, treba navesti ime engleskog pjesnika Lorda Georgea Bajrona (1788 – 1824)., koji je kako je po povratku u svoju zemlju izjavio: “ U trenutku radjanja nase planete, najljepsi susret zemlje i mora dogodio se na Crnogorskom primorju. Kada su sijani biseri prirode, na ovom tlu je zahvaceno punom sakom“. U to se Bajron uvjerio, posmatrajuci obalu Crne Gore, obronke planine Durmitor, gledajuci Jadransko more s Lovcena i predivni kanjon Tare.

Takodje, Cetinje je posjetio i lord Alfred Tenison (1809 – 1892)., znameniti engleski pjesnik, i jedini britanski poeta koji je plemicku titulu zasluzio zahvaljujuci poeziji. Znacajno je pomenuti da je pomenuti pjesnik, napisao i sonet posvecen Crnoj Gori -„Montenegro“ koji je objavljen u Londonu 1877.

Ipak, medju strancima koji su duze boravili u Crnoj Gori, ostace vjecno upamceno ime poznatog ceskog slikara Jaroslava Cermaka, rodjenog 1831. godine. On je u nekoliko navrata posjecivao Crnu Goru i Dalmaciju, najprije od 1858.– 1862. te 1865, kada u Crnoj Gori ucestvuje i u ustanku protiv Turaka. Slikao je u duhu akademskog romantizma. Tragao je za zanr – motivima i likovnim pejzazima po crnogorskim krajevima. Poznati su i njegovi portreti crnogorskih junaka i crnogorske kraljevske porodice. Na njegovim najznacajnijim djelima posvecenim Crnoj Gori prikazane su scene iz ratnih dogadjaja i bojeva. Takve su slike: „Crnogorka sa djetetom“, „Ranjeni Crnogorac“,“Hercegovka kod zdenca“ „Ratni plijen“ i druge.

U Cetinju je poslednjih decenija XIX vijeka boravio i ruski naucnik, revolucionar i publicist Pavel Apolonovic Rovinski. Stigao je na Cetinje 1879. Objavljivao je radove iz oblasti etnografije, istorije, jezika. Bavio se izucavanjem Rusije, Sibira, Ceske kao i jugoslovenskih zemalja. Njegovo kapitalno djelo je „Crna Gora u proslosti i sadasnjosti“, za koju je gradju sakupljao 30 godina. U tom djelu je data svestrana i detaljna slika geografskih uslova, arheologije, etnografije, istorije, i kulture Crne Gore.

Kultura Cetinja pamti i veoma plodonosne slikare poput Mila Milunovica, rodjenog 1897. godine na Cetinju. Osim skolovanja u rodnom gradu Milunovic je pohadjao i obrazovne institucije u Skadru, Monci, Firenci. U Parizu se 1922., Milunovic upoznaje sa djelima cuvenog umjetnika Sezana, te pocinje da se bavi neoklasicizmom. Osim ulja na platnu slikao je i freske, posebno po povratku iz Pariza za vrijeme boravka u Prcanju. Pocetkom 30- tih godina XX vijeka izlaze u pariskim salonima. Bio je i slikar impresionizma, da bi pred kraj zivota usao u fazu ekspresionizma, u kojoj nastaju njegove najbolje slike na kojima su motivi mediteranskog podneblja i mrtve prirode. Svojim slikama nije nikada bio zadovoljan do kraja, te je bio poznat i po dugotrajnopm pravljenju skica za slike. Danas se smatra bardom crnogorskog slikarstva.

U XX vijeku, najvjestije stvaraoce Cetinje je dalo u oblasti likovne umjetnosti i slikarstva. Najpoznatiji cetinjski, samim tim i crnogorski likovni stvaralac je Miodrag Dado Djuric, rodjen je 1933. godine na Cetinju. Gimnaziju i slikarsku skolu izucavao je u Herceg Novom , a potom i Faklutet likovnih umjetnosti u Beogradu. Dado je samo izvjesno vrijeme zivio u Cetinju. Evropskom i svjetskom slikarstvu poznat je po slikama na kojima su zastupljeni crnogorski etno motivi. Dado Djuric, koji vec vise od 30 godina zivi i stvara u glavnom gradu Francuske, Parizu, slika ulja na platnu, crteze, grafike skulpture i asamblaz. Njegova djela nalaze se u mnogim svjetskim muzejima, galerijama i u privatnim kolekcijama. Strani hronicari zapisali su da je nakon Sagala i Dalija, Dado Djuric najvise uticao na pojam nadrealizma u slikarstvu. Poznate su bile njegove stalne izlozbe u cuvenim svjetskim muzejima, kao sto je Bobur – muzej moderne umjetnosti u Francuskoj.

Takodje, na Cetinju je rodjen i jos jedan velikan kicice, Petar Lubarda (1907. – 1965). Po dolasku u Pariz, i nakon studija na „Akademie des Beaux Arts“, pocinje da izlaze u Salonu nezavisnih slikara. Lubarda je bio izuzetno kreativan, te je svojim slikarskim djelima izvrsio izvjestan uticaj na razvoj poslijeratnog slikarstva u nekadasnjoj Jugoslaviji. Izlagao je u Italiji i Francuskoj. Po zavrsetku poznate hercegnovske likovne skole odlazi u Pariz, gdje je samostalno studirao slikarstvo po muzeijima i galerijama. Pocinje da ucestvuje na grupnim izlozbama. Dobitnik je mnogobrojnih internacionalnih nagrada i priznanja. Najpoznatija njegova ostvarenja – ulja na platnu, izlagana su i u Indiji, Spaniji Njemackoj, Sovjetskom savezu, Brazilu, Engleskoj, Belgiji, Siriji, Libanu…

Predstavnik enformela i zacetnik poslijeratnog modernizma u nekadasnjoj Jugoslaviji bio je Branko Filipovic – Filo, slikar rodjen 1924. godine na Cetinju. Slikarstvo je ucio od poznatog slikara Petra Lubarde u Umjetnickoj skoli u Herceg Novom. U njegovim slikama iz 50- tih godina XX vijeka, najavljen je prekid sa pravcem kojem su tih godina mahom pripadali crnogorski umjetnici, a zvao se soc – realizam. Osim u Francuskoj i Italiji, izlagao je i u svim vecim i znacajnijim svjetskim gradovima. Ucestvovao je i na Venecijanskom bijenalu 1990. godine. Umro je u Beogradu 1997.

Medju poznatijim licostima, koji su ostavili traga u istorijskim geografskim i drustvenim naukama uopste, izdvaja se, dr Dusan Martinovic – hronicar i dugogodisnji naucni radnik. Osim geografijom bavio se i proucavanjem kulture, istorije, prosvjete, obrazovanja. Clan je Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Na Cetinju je rodjen i tamo zivi i doktor geografskih nauka i dugogodisnji direktor cetinjskih muzeja Jakov Mrvaljevic. Mrvaljevic se bavi i naucno – istrazivackim radom, objavljuje razne clanke o aktuelnoj politickoj situlaciji, istorijske analize, a poslednjih godina se bavi i knjizevnoscu – objavljuje knjige sa istorijskom tematikom i drame. Bio je i prvi predsjednik Crnogorskog P.E.N. centra.

Medju poznatijim naucnim i javnim radnicima Cetinja su i istoricarka umjetnosti – Olga Perovic te Dragisa Zivkovic – istoricar umjetnosti i autor prve crnogorske enciklopedije. Kada je rijec o knjizevnosti treba pomenuti i pisca Vukasina Perovica, a kada je u pitanju ista vrsta umjetnosti, znacajno je navesti da je u Cetinju zivio i povremeno boravio i Danilo Kis.

Poslednjih godina na Cetnju su obnovljene i druge vrste umjetnickih izrazaja, kroz dramsku, likovnu i muzicku akademiju, tako da sa tih akademija izlazi sve vise talentovanih mladih ljudi, koji ce nesumnjivo ostaviti traga u crngorskoj likovnoj, pozorisnoj, filmskoj, dramskoj ili muzickoj umjetnosti. Medjutim, najpoznatija urbana umjetnicka grupa, koja cetinjski humor i relanost predstavlja na veoma originalan nacin je gorganizacija „The books of knjige“. Tu organizaciju cine cetiri rodjena Cetinjanina: Zoran Markovic – Zonjo, Goran Vujovic, ( i dvojica koju javnost najvise zna po nadimcima) Gajo i Aleksandar Radunovic – Popaj. Ova urbana cetvorka najpoznatijna je po pravljenju originalnih TV i radio reklama, izdavanju raznih kompakt diskova i DVD prezentacija. Kada je o sportu rijec treba pomenuti cuvene rukometase mladje generacije Petra Kapisodu i Gorana Djukanovica, te nekadasnjeg vrsnog sportistu Pera Milosevica.

Saznaj vise o Cetinju

Priroda

Istorija

Kultura

Turizam

Top 5

Vrijeme

© 2005-2016 Visit Montenegro. All rights reserved. VISIT-MONTENEGRO.com® is private web project. Visit Montenegro is supported by BritishDotCom ltd