Cetinje se nalazi na 650 metara nadmorske visine. Grad se prostire Cetinjskim poljem, dosta prostranom dolinom nekadasnje rijeke Cetine. Obuhvata povrsinu od oko 910 m².
Sa svih strana Cetinje je oiviceno krsevitim stijenama, koje stvaraju razudjen reljef vrtaca, uvala, kao i visokih vrhova. Cetinje lezi na samoj ivici nacionalnog parka Lovcen, sa vrhovima Stirovnik, najvisa tacka ( 1 749 m), na kojem se nalazi i TV toranj i Jezerski vrh (1 660 m), koji se uzdize nad Njeguskim poljem.
U blizini grada nalazi se i nekoliko atraktivnih pecina: Lipska, Koronina, jama Duboki do i druge. Istocno, ka Podgorici, nalazi se prilaz Skadarskom jezeru, jos jednom poznatom crnogorskom nacionalnom parku.
Kada je rijec o pecinama, Lipska pecina je bila poznata jos u Njegosevo vrijeme. Otkrivena je priblizno kada i Postojinska jama u Sloveniji. Prema pisanim dokumentima, zna se da je u nju prodirao i Englez Lejard, 1839., kao i poznati putopisac i istrazivac Pavle Rovinski, koji je nakon spustanja na 450 metara dubine, 1887. godine, zapisao da u pecini ima stalaktita i drugih ukrasa koji se ne mogu naci ni u jednoj drugoj pecini.
U blizini Cetinja je i Rijeka Crnojevica, piktoresni gradic. Za ljubitelje prirode ti djelovi Cetinja bili bi najbolja preporuka, i dovoljan razlog, da dio svog godisnjeg odmora posvete obilasku ili boravku u tom dijelu Crne Gore.
Ako na Cetinje dolazite u proljece ili u ljeto, posebno u vrijeme cvjetanja cuvenih cetinjskih lipa, priroda ce Vas toliko opiti svojim mirisima i koloritom boja, da ce Vam se prica o slobodarskom i ustanickom narodu koji u Cetinju vjekovima zivi, uciniti gotovo nezamislivom i nestvarnom u odnosu na okruzenje u kojem cete boraviti.
Cetinjska subregija se moze podijeliti na 3 mikororegije: zona Cetinja, zona Lovcena i podrucje Crnojevica rijeke sa dijelom Skadarskog jezera.Cetvrtu regiju cini Katunski krs, ali se on manje navodi, jer se pod pojomom mikroregije apostrofiraju samo podrucja koja osim prirodnih i klimatskih imaju i izrazite turisticke pogodnosti.
Zanimljivo je istaci da se okolina Cetinja odlikuje zastupljenoscu svih oblika krasa i njihovom velikom koncentracijom na veoma malom prostoru. Turisticku paznju, tako su godinama privlacile, odlike cetinjskog reljefa ili kraski fenomeni poput: skrapa, vrtaca, uvala, kraskih polja a posebno jama i pecina. Na Cetinju je veoma karakteristicna i klima i moze se podijeliti na ljetnju i zimsku.
U ljetnjoj polovini godine vremenske prilike na Cetinju su dosta povoljne, padavine su rijetkost a dnevne temperature i vlaznost vazduha su pogodne, dok su noci veoma svjeze i ugodne. Neznatna oblacnost i znatna insolacija iznosi preko 2. 400 sati godisnje. Srednja godisnja temperatura vazduha na Cetinju iznosi 11 stepeni Celzijusovih, na Ivanovima korotima 8, a u Rijeci Crnojevica 15. Tokom ljeta, u junu prosjecna temperatura vazduha iznosi 18 stepeni, dok u julu i avgustu ne prelazi 22 stepena.
Za razliku od ljeta, zimska polovina godine nije bas povoljna, kako za zivot tako ni za turizam na Cetinju. Od oktobra do februara, relativna vlaznost vazduha dosta je visoka – krece se iznad 80 %. Dugotrajne i intezivne kise koje cesto padaju u tom dijelu godine (nekada – dnevno i do 100 l/m²), uticu na opste raspolozenje ljudi, koji su prinudjeni da tih mjeseci dobar dio dana provode u zatvorenim prostorijama. Medjutim, na Rijeci Crnojevica, koja takodje pripada opstini Cetinje, a koja je svega 16 km udaljena od grada, termicki uslovi i zimi su pogodni kako za zivot tako i za razvoj nekih oblika turizma. Ovo mjesto godinama unazad bilo je poznato i pod nazivom „Crnogorska Nica“, jer ga je u proslosti crnogorska vladajuca dinastija Petrovic, koristila za zimsku rezidenciju. Na tom podrucju vlada izmijenjena jadranska klima, koja i tokom zimskih mjeseci moze da koristi odmoru i rekreaciji, a posebno zimskom, zdravstvenom i lovno – ribolovnom turizmu, vrstama turisticke djelatnosti, koje su u povoju u Crnoj Gori.
Osim toga, veoma interesantna je i klima planine Lovcen, koji je zbog svojih planinsko – klimatskih specificnosti udaljen 13 km od Cetinja, i zbog klimatskih karakteristika ima odlicne predispozicije za razvoj turizma tokom citave godine. Posebno u mjestu gdje se nalazi poznato odmaraliste Ivanova korita, podno Lovcena, ljeta su znatno svjezija nego na Cetinju, dok su zimi termicki uslovi pogodni za aktivnu rekreaciju, jer se tada izlucuju znatne kolicine snijeznih padavina. Snijezni pokrivac na Lovcenu i Ivanovim koritima u prosjeku se zadrzava 110 dana. Sve te karakteristike stvaraju idealne uslove za odvijenje zimskih sportova i planinskog turizma.
U centru Cetinja ostrije zime pocinju sredinom decembra. U zavisnosti od prognostickog perioda, snijezni pokrivac zna biti visok i do nekoliko metara, te je grad dosta cesto po vise dana okovan ledom i snijegom. Primjera radi, pocetkom 50- tih godina XX vijeka, snijeg je bio toliko napadao da je grad bio odsjecen od „ostatka svijeta“ vise od 15 dana, te su stanovnici koji su postali zatocenici sopstvenih domova, poceli kopanje snijeznih tunela i probijanje snijeznih nanosa.
Poslednjih, godina slicni fenomeni su jako rijetki, mada su zime na Cetinju i dalje veoma ostre i hladne. Zima pocinje krajem oktobra, a zna da traje i do pocetka maja. Sto se prirodnog okruzenja Cetinja tice, najvaznije je pomenuti nacionalni park Lovcen, prirodni rezervat i podrucje od prvenstvene vaznosti i zastite zivotne sredine. Nacionalni park Lovcen spada u specifican tip Nacionalnih parkova gdje dominantnu vrijednost predstavlja kulturno – istorijsko nasledje, a ne priroda. Obuhvata centralni i najvisi dio lovcenskog masiva, povrsine 6 400 ha. Proglasen je Nacionalnim parkom 1952. godine. Na Lovcenu ima ukupno 1 300 biljnih vrsta medju kojima su brojni endemi i relikti npr: lovcenski zvoncic, Nikolin razlicak, zanovijet, Nikolajev karanfil, razne vrste safrana, modro lasinje itd. Od ukupne povrsine Nacionalnog parka Lovcen, 61% je pod sumama , dok je ostalo zemljiste kamenjar, ili su to pasnjaci, livade i oranice. Najvise ima bukove sume. Znatno je i prisustvo gorskog javora, jasena, graba i lipe, dok je suma crnog bora rasirena oko Jezerskog vrha i Vucjeg dola. U sjeveroistocnom dijelu planine, kao strogi zabran cuva se endemicna suma bora – munike.
U fauni Lovcena srijecu se predstavnici razlicitih grupa. Lovcen je jedan od najmocnijih centara biodiverziteta herpetofaune (fauna vodozemaca i gmizavaca odredjenog podrucja) Evrope. Od predstavnika herpetofaune znacajno je pomenuti: planinski mrmoljak, Mosorski guster, Ostroglavi guster, poskok, zelena krastasa, gatalinka i barska kornjaca. Fauna sisara Lovcena pripada najmanje istrazenim grupama zivotinjskog svijeta kao sto su: bubojedi, slijepi misevi, glodari, dvozupci i dr.
Ipak, najvece blago Nacionalnog parka Lovcen predstavljaju podrucja pod sumom, medju kojima se izdvajaju 4 rezervata koja su pod strogom zastitom: na sjevernim padinama je rezervat bora munike (Pinus hidreichi Christ.), na prostoru između Stirovnika, Jezerskog vrha i Golisa su bukove sume i kulture crnog bora, treci je lokalitet Konjsko (bukve), a cetvrti rezervat su sume bora krivulja.
U krecnajckom okviru Cetinjskog polja, prema dolini Rijeke Crnojevica i Skadarskog jezera, prostiru se hrastove i jasenove sume i mediteransko nezimzeleno siblje i zbunje, kao i lovorika i zelenika.
Fauna u blizoj okolini Cetinja, prilicno je oskudna, pogotovo sto se tice lovnih vrsta. Najinteresantnije, i najrasprostranjenije vrste su: zec, lisica, kuna, lasica, vjeverica i jazavac.
Pticji svijet je mnogo bogatiji na podrucju Lovcena, a osobito u dolini Rijeke Crnojevica i oblasti Skadarskoj jezera. Pticja fauna zastupljena je sa preko 150 vrsta mocvarica i drugih ptica , dok riblja populacija, medju kojima su najbrojniji, saran, jegulja, ukljeva i druge, broji 30 vrsta iz 14 familija.