Herceg Novi su opjevali pjesnici, oslikari likovni umjetnici, u njemu je razvijan turizam, ali mnogi ce vam reci je da je “ u Herceg Novom je lako i jednostavno zivijeti“, pa i da je „jos lakse njemu pripadati“. I zaista Herceg Novom su pripadali mnogi poznati i slavni. Mnoge znamenite licnosti rodjene su, ili su zivjele u ovome gradu. Istorijski najzacajnija licnost je kralj Tvrtko I Kotromanic (1351- 1391), inace utemeljivac Herceg Novog. Naslijedivsi prijesto od strica Stjepana II, Tvrtko je jos jedan od vladara ciji su korijeni direktno vezani za srpsku lozu Nemanjica. Izgradnju Herceg Novog, Kotromanic je poceo 1382., sazidavsi utvrdjenja na mjestima gdje se danas nalazi srediste grada. Opstina Herceg Novi uskoro ce promovisati ideju o podizanju spomenika osnivacu toga grada.
U Herceg Novom su zivjele i poznate vojskovodje i vojvode. Jedan od njih je nasljednik Tvrtka I Kotromanica, Sandalj Hranic (1392 – 1435). Period njegove vladavine, u Herceg Novom je obiljezila uspjesna trgovina solju.
Jos jedan Kotromanicev nasljednik, Stjepan Vukcic Kosaca ( 1435- 1466) istorijski je bitna licnost za Herceg Novi, jer je znatno prosirio teritoriju Herceg Novog tokom XV vijeka.
Stranci koji su se u odredjenjim istorijskim razdobljima zatekli u Herceg Novom, upisali su svoja imena i u kultruno – istorijsku dokumentaciju grada. Takav je npr. bio i portugalski doktor Isaija Koen (1517 – 1599). Doktor, kasnije i pjesnik Isaija Koen, sahranjen je na groblju spanskih Jevreja u Herceg Novom, koje se nekada nalazilo u blizini grada, a koje je prema pisanoj istorijskoj dokumentaciji potonulo u more za vrijeme velikog zemljotresa 1667.
Godine 1664. u Herceg Novom boravi hronicar i pisac cije porijeklo nije ostalo upamceno, Elvija Ibn Dervis Mehmed Zili, ili Elvija Celebija. O boravku u tome gradu Celebija je detaljnije zabiljezio u djelu „Hronika Putovanja“, gdje podrobnije opisuje tadasnji Herceg Novi.
Pored Dubrovnika i Herceg Novi se smatra rodnim mjestom Save Raguzinskog Vladislavica, ruskog diplomate (1670 – 1738). Radio je na razvijanju pismenosti, najprije u hercegnovskim ali i u ostalim primorskim i crnogorskim manastirima. Krajem XVII vijeka u Herceg Novom je zivio i jedan od venecijanskih vojskovodja, tada generalni providur Dalmacije i Albanije Jerolim Korner. On je u Herceg Novi doplovio velicanstvenim jedrenjakom godine 1687., po naredjenju mletackog senata. Njegova misija bila je da zauzme i oslobodi Herceg Novi od turske vlasti. Njegovo ime ostace upamceno i zbog cinjenice da je samo desetak dana po zauzimanju grada izdao dekret o osnivanju zemljisnog katastra, ciji se original i danas cuva u Drzavnom arhivu Crne Gore.
Jos jedna znacajna licnost za Herceg Novi je i vladika Savatije Ljubibratic, koji 1695. godine prenio upraviteljstvo iz manastira Tvrdos (Hercegovina) u Herceg Novi. Vladicanstvo nad manastirom iste godine mu je priznala u mletacka vlast, i dodijelila mu zemlju na lokaciji gdje se danas nalazi mjesto Topla. Njegova vlast okoncala se 1716. godine.
Istorija Herceg Novog pamti i ime Marka Vojnovica (1752 – 1812) osnivaca velike ruske Crnomorske flote. Citav jedan istorijski period porodice Vojnovic karakterisu potomci koji su imali uglavnom vojne, grofovske i akademske titule. Na obalama Persije Marko Vojnovic je osnovao prvu rusku stanicu, a istorija ga pamti i po ucestvovanju u cuvenoj pomorskoj bici protiv Turaka 1788. kod ostrva Fidinisi.
Jedna od znacajnijih licnosti Herceg Novog i Boke Kotorske uopste, je i Sveti Leopold Mandic. Na krstenju dobija ime Bogdan, te se i njegova posvecenost crkvenom i monaskom zivotu odvijala u znaku toga imena. Vec u 16-oj godini Leopold Mandic napusta kucu i u potpunosti se posvecuje Bogu. Leopoldov svestenicki zivot trajao je pune 52. godine. Za sveca je proglasen 1983. godine. Nakon zavrsene bogoslovije i uciteljevanja u nekoliko velikih manastira u Srbiji, u Herceg Novi stize crkveni velikodostojnik Nikolaj Velimirovic (1880 – 1956). Nastanivsi se u mjestu Meljine, on u novskom manastiru Savina dugo godina obavlja crkvenu sluzbu. Objavio je knjigu „Zapis o Boki“. Potom odlazi u Njemacku i zavrsava studije teologije, a na Oksfordu doktorira filozofiju.
Znacajno mjesto u proslosti Boke i Herceg Novog zauzima u ugledna porodica Zlokovic iz mjesta Bijela. Tokom XX vijeka ta porodica je dala znamenita imena, episkopa gornjokarlovackog gospodina Simeona, istoricara Ignjatija Zlokovica, arhitektu Milana Zlokovica, doktora pedagoskih nauka Djordja Zlokovica i publicistu Maksima Zlokovica (1910-1996).
Herceg Novi slovi i za “ grad vjecnog zelenila, sunca i skalinada“. To je svojevremeno zapisao i poznati nobelovac, pisac Ivo Andric. Andric je u Herceg Novom cesto boravio i ovaj grad dozivljavao na veoma neobican i knjizevnicima svojstven nacin. U Herceg Novom i danas se nalazi kuca nobelovca Iva Andrica. U ovome gradu cesto je boravio i trazio inspiraciju za svoja djela i crnogorski vladika i pjesnik Petar II Petrovic Njegos. Tokom XX vijeka u Herceg Novom borave i drugi poznati crnogorski knjizevnici poput Mihaila Lalica, Dusana Kostica… Jedno vrijeme Herceg Novi je bio i sjediste „Lovcen filma“ (1952 – 1955), prvog crnogorskog preduzeća za prikazivanje i proizvodnju filmova koje je, inace formirano na Cetinju marta 1949. godine. Prvi direktor tog preduzeca bio je Novljanin Simo Colovic, koji i danas zivi u Herceg Novom.
Herceg Novi je idealan grad i za slikarske ambicije. Osim pisaca i ljudi iz svijeta filma, to je i grad slikara. Posebno plodonosna i interesantna sredinom XX vijeka bila je Srednja umjetnicka skola u Herceg Novom. Tada su u njoj predavali jugoslovenski poratni slikari, a za tu skolu su na direktan ili indirektan nacin bili vezani i crnogorski slikari, koji su stekli svjetsku reputaciju. Pomenimo samo umjetnike Miodraga (Dada) Djurica, Voja Stanica, Mila Milunovica, Djordjija Bata Pravilovica…
U Heceg Novom su rodjeni, a u njemu povremeno i zive i poznati muzicari: Rambo Amadeus, Vlado Georgijev, Dragoljub Djuricic…
Takodje Herceg Novi je i grad sporta, u tome gradu je vec 1926. formiran prvi vaterpolo klub u ondasnjoj Jugoslaviji – „Jadran“, u kojem su ponikli reperezentativci: Djuro Radan, Milan Muskatirovic, Dejan Dabovic, Zoran Mustur, Stanko Zlokovic i legenda svjetskog vaterpola Bozidar Stanisic – Cikota. U tome klubu je ponikao i jedan od najvecih plivackih trenera na Balkanu Ivan Zuber.