Podrucje Durmitora, planinska teritorija bogata istorijom i prirodom koja oduzima dah, pruza se izmedju dvije, mozda i najljepse crnogorske rijeke, Tare i Pive, sa jedne strane, pa sve do zapadnih ogranaka prostrane Sinjajevine do Scepan polja, sa druge strane. Iako visoka i katkad nepristupacna ova teritorija pamti burna desavanja i brojna plemena i narode koji su je posjecivali. Prve naseobine stvarali su Iliri, tacnije njihovo pleme Autariati. Potisnuti Keltima oni su ovaj prostor napustili vec u IV vijeku p.n.e. Sa dolaskom Rimljana podrucje Durmitora postalo je dio njihove teritorije sve do VII vijeka kada su ga naselila slovenska plemena. Romansko stanovnistvo, koje su zatekli, nazvali su Vlasima. Vlah, kao etnografski naziv kasnije je dobio znacenje osobe koja se bavi stocarstvom bez obzira na nacionalnu pripadnost. Vec od ranih vremena, dakle, uzgajanje stoke bilo je primarna djelatnost stanovnistva koja se u mnogome oslanjala na povoljne geografske okolnosti, posebno veliki broj kvalitetnih pasnjaka
Kada je u pitanu etimologija rijeci Durmitor postoji vise stavova. Za neke latinska rijec dormire, sto znaci spavati, pravi je korijen ove rijeci, po drugima keltsko drumitor sto znaci voda sa planine pravi je izvor.
Kada su stvarane prve slovenske drzave na balkanu ovo podrucje uslo je u sastav ranofeudalne srpske drzave iz IX vijeka kojom je upravljao zupan Vlastimir. Administrativno se dijelila na zupe, i obuhvatala je jednu siru teritoriju. Kada se u prvoj polovini XI vijeka formirala drzava u Zeti. durmitorsko podrucije uslo je u njen sastav. Nesto kasnije ovim podrucijem dominirala je stara drzava Raska, kojom su vladali Vukan, Nemanja i drugi, dugo vremena vodeci borbu sa Vizantijom.
Dolazak Turaka znacio je i novu borbu za stanovnistvo durmitorskog kraja. Od 1482. do 1857. godine, koliko je trajala turska vlast na Balkanu, narod Durmitora neprekidno je odolijevao velikoj imperiji bez obzira na svirepe pohode koje su Turci preduzimali. Svojom hrabroscu narod ovog kraja posebno se istakao u nekoliko bitaka kada je brojnija i mocnija turska vojska pretrpjela gubitke od nekoliko hiljada ljudi. 1862. godine izvojevana je velika pobjeda u Sarancima.
Ovaj kraj je posebno interesantan po jednom dogadjaju iz crnogorske istorije. Na Mljeticku 1840 ubijen je Smail-aga Cengic. U dugogodisnjoj borbi stanovnistvo ovog kraja pretpjelo je veliku zrtvu, no zahvaljujuci upornoj borbi i slobodarskoj tradiciji Turci nikada na ovom podrucju nisu uspjeli naseliti svoje podanike i uspostaviti svoju vlast. Tokom vjekova postojanja na ovom podrucju izgradjena je plemenska vlast i stvaran plemenski zivot. U pocetku se podrucije dijelilo na Drobnjak i Pivu, da bi se kasnije na teritoriji Drobnjaka formirala i druga plemena, poput Uskoka, Jezera i Saranaca. Centar ovih plemena bio je Zabljak. 1878. god. podrucje Durmitora uslo je u sastav Crne Gore, postajuci dijelom administrativno priznate drzave.
Nekoliko crkava i manastira odigrali su veliku kulturno istorijsku ulogu po ovaj kraj – Pivski manastir iz 1573.god., manstir Bijela iz XVIII vijeka, manastir Dobrilovina, koji prema nekim navodima datira iz doba Nemanjica, kao i manastiri Podmalinsko i Dovolja. Crkva u Krsu, kao i ona u Zabljaku podignute su u cast velikih pobjeda nad turskom vojskom. Turci su u vise navrata palili manastire, ali ih je narod ovoga kraja obnavljao i cuvao pa je po sacuvanim kulturnim i istorijskim vrijednostima Pivski manastir jedan od najvaznijih objekata na ovom podruciju.
U periodu izmedju 1857. i 1878. god. ovo podrucje bilo je pogranicna teritorija pa je i dalje bilo izlozeno manjim sukobima sa turskim vojnim odredima. Nesto kasnije ono se povezalo sa Pljevljima i Bijelim Poljem stvarajuci tako cvrstu slobodarsku teritoriju na sjeveru Crne Gore. I tokom prvog svjetskog rata durmitorski kraj je bio izlozen napadima okupatora, ali se otpor pruzao tokom citavog trajanja rata, najcesce preko komitskih grupa i odreda.
U medjuratnom periodu podrucije Durmitora bilo je dio Savnickog sreza, sa opstinama planino – pivska, zuto – pivska, potom jezerska, u kojoj se nalazio i sam Zabljak, drobnjacka, sa Savnikom, te uskocka i saranska. U ovom periodu na ovom prostoru je dominantno bilo stocarstvo, a radilo se i nesto manje na eksploataciji durmitorskih suma. Dvije manje pilane i nekoliko skola otvoreno je u tom periodu, a od posebnog znacaja bilo je otvaranje puta Niksic – Savnik – Zabljak – Pljevlja. Formiranjem Kraljevine Srba, Hravata i Slovenaca na ovim prostorima se po prvi put uspotavlja aktivan politicki i stranacki zivot, kojim dominiraju zemljoradnicka i demokratska stranka i uoci drugog svjetskog rata, za ovaj kraj izuzetno znacajna, komunisticka partija. Znacaj komunisticke partije za ovaj kraj bio je veliki. I pored velikih zabrana i uticaja vlasti na smanjivanje djelatnosti partije, komunisticka partija je zahvaljujuci brojnim studentima i intelektulalcima potakla narod Durmitora i Zabljaka na otpor – naime, na predlog da se Zabljaku da ime Aleksandrov grad, po kralju Aleksandru, vecina naroda je ustala i sprijecila takav pokusaj. Narod ovog kraja osudio je pristupanje Jugoslavije trojnom paktu pokazujuci da cijeni slobodu iznad svega. Zabljak je tada bio mjesto velikih demonstracija.
Zabljak i Durmitor sa svojim narodom dali su najveci diprinos i zrtvu u drugom svjetskom ratu. Za svega sedam dana nakon pokretanja ustanka protiv fasista Zabljak je oslobodjen, a narod je krenuo sa formiranjem organa ustanicke vlasti. Doprinos durmitorskog narodno-oslobodilackog partizanskog pokreta ostao je upisan zlatnim slovima kada je u pitanju antifasisticka djelatnost na Balkanu. Durmitorska republika, kako se nazivao ovaj kraj, prezivjela je mnoge napade, a jedno vrijeme bila i uporiste Velikog staba na celu sa Josipom Brozom Titom. Ovaj neveliki predio tokom rata imao je preko dvije i po hiljade zrtava, a dao je 15 narodnih heroja. Nakon drugog svjetskog rata Zabljak se od male varosice razvio u turisticki grad. Danas on postaje vodeci zimski centar u regionu koji ljepotu prirode u kojoj se nalazi koristi na pravi nacin da afirmise sebe kao mjesto za odmor, kao i drzavu u kojoj se nalazi.